Razgovarali smo sa Berinom Čavčić, učenicom drugog razreda naše škole. Ljubav prema sportu ova djevojka gaji još od malih nogu i danas zadovoljno može reći da živi svoj san. Iako mlada može se pohvaliti brojnim uspjesima na sportskim terenima, ali isto tako i činjenicom da je uspješna srednjoškolka. Podršku za sve što radi pronalazi među svojim najbližim, a kako sama kaže postignuti uspjesi je „tjeraju“ da svaki put teži da bude bolja. I kada joj je bilo teško stići sve obaveze, nikada joj nije palo na pamet da odustane, jer, kako kaže, za nju odustajanje jednostavno nije opcija.
Elektron: Sportom se baviš već dugo, šta te navelo da izabereš baš taj sport?
Berina: Sportom se bavim od ranog djetinjstva. Sa pet godina sam počela „istraživati“ o raznim sportovima pokušavajući naći onaj u kome se pronalazim, sport koji bi za mene predstavljao nešto drugačije. Kao mala sam voljela igrati stoni tenis sa bratom, te sam imala želju da treniram. Mama je to uočila i angažovala se da mi nađe trenera. Upoznala je trenera tenisa koji joj je predložio da dođem na trening. Iskreno, do tada skoro da nisam ni čula za tenis, nisam imala predstavu kako to zapravo izgleda, pa sam pogledala video i odlučila pokušati. Otišla sam i bila fascinirana, tenis je sport u kojem ovisiš samo o sebi, u kojem se boriš sam za sebe i gdje je svaki uspjeh i neuspjeh samo tvoj! Osjetila sam da je to baš za mene i počela trenirati. Osjećaj me nije prevario, već osmu godinu posvećujem svoj život tenisu.
Elektron: Kažeš da se već osmu godinu posvećuješ tenisu. To podrazumijeva da živiš sportskim životom. Da li je to naporno, treninzi, takmičenja? Kako izgleda jedan tvoj dan?
Berina: Na početku se teško navići da pored školskih obaveza imaš još dodatne obaveze kojim se moraš posvetiti. To nisu samo treninzi tenisa, moram ići na kondicione treninge, pridržavati se posebnog režima ishrane… Nekada mi zna sve to biti naporno, ali kada nešto voliš to ti ne predstavlja opterećenje već zadovoljstvo. Takmičenja ima puno, ali vikendom pa samo kada su u udaljenijim gradovima ili u drugoj državi moram izostati sa nastave. Inače, treniram svakodnevno, često imam i dva treninga na dan, pogotovo ljeti. Tokom školske godine treniram navečer, a kondicione treninge uskladim sa školskim obavezama.
Elektron: Koje prepreke ti je bilo najteže preći na putu do postizanja rezultata? Koji ti je uspjeh najviše značio, donio najviše radosti?
Berina: Tenis je sport u kojem morate puno puta “pasti” i doživjeti neuspjeh da biste ostvarili uspjeh. Bitan faktor je iskustvo koje se stiče godinama igranja i bez kojeg je uspjeh jednostavno nemoguć. Prve dvije godine sam često gubila, iskusniji igrači su više razmišljali i „stvarali“ mi probleme. Naravno svaki taj meč za mene je predstavljao novu lekciju i iskustvo te sam vremenom shvatila kako sve funkcioniše i samim tim napredovala. Onda sam počela dobivati mečeve, prvo meč – dva, pa poslije počela igrati polufinale i finale. Trenutno sam četvrta na rang listi BiH u kategoriji do 16 godina i treća na rang listi do 18 godina. Najteže su mi padali prvi turniri koji su bili jako stresni, svi su nešto očekivali od mene što mi je uz neiskustvo stvaralo dodatni pritisak. Tada mi je bilo teško organizovati vrijeme. Među do sada ostvarenim uspjesima najviše mi je značilo kada sam prije dvije godine predstavljala BiH na Međunarodnom takmičenju u Splitu. To mi je bio prvi turnir koji sam igrala van Bosne i Hercegovine i prvo putovanje koje mi nisu roditelji omogućili već sama sebi.
Elektron: Koliko ti sportske aktivnosti ostavljaju prostora za školske obaveze?
Berina: U osnovnoj školi mi to nije bio veliki problem, gradiva je bilo manje i stizala sam sve naučiti dok je sad sve to malo teže. Učim kad god stignem, desi se da učim u autu dok idem na trening ili noću. Naravno, kada u školi imam neki važan test ili moram odgovarati izostanem sa treninga jer je, ipak, obrazovanje najvažnije. Dobra organizacija je ključna u postizanju uspjeha i obavljanju svih obaveza tokom dana.
Elektron: Izlasci, druženja sa prijateljima… Da li i koliko često možeš to sebi priuštiti?
Berina: Ne izlazim često, treninzi su mi obično u vrijeme kada moji prijatelji izlaze tako da im se rijetko mogu pridružiti. Neki mi često zamjeraju što im ne posvećujem više vremena, ali me uglavnom razumiju i podržavaju.
Elektron: Kakvi su ti planovi u sportu? Kako sebe vidiš u budućnosti?
Berina: Planiram se nastaviti baviti tenisom. Želja mi je igrati značajnije turnire i u potpunosti posvetiti život tome. Pored toga planiram završiti fakultet i obrazovati se što je više moguće, a želim nekada u budućnosti biti trener i svoje znanje o tenisu prenijeti budućim generacijama.
Elektron: Sportisti i sportistkinje često imaju svoj moto koji ih vodi kroz karijeru. Koje se ti maksime držiš?
Berina: Imam nekoliko stavki koje sebi stalno ponavljam i zbog kojih napredujem, neke od njih su da je za uspjeh potrebno imati cilj, da uvijek težim da budem bolja nego jučer, da iz dana u dan pobjeđujem sebe. Smatram da bez toga ne bih napredovala jer bih bila zadovoljna sa onim što sam sada i ne bih težila značajnijem uspjehu i kvalitetnijem igranju. Trener me stalno podsjeća na to i ne dozvoljava mi da zaboravim zašto sam i dalje na terenu i zašto treniram.
Elektron: Savjet, poruka za naše čitatelje, učenike naše škole?
Berina: Nema ništa ljepše nego baviti se onim što volite, ispuniti svoj dan obavezama u kojima uživate, imati neki cilj koji želite postići. Nemojte dozvoliti da vaš život bude prazan i nepotpun, da vam dani prolaze samo ispred kompjutera jer od toga nema koristi, to zapravo i nije život. Koja je svrha života ako dozvolite sebi da vam je dosadno i da nemate čemu da se posvetite? Nema je, tek kada počnete da živite za nešto i da se borite osjetite se živim, korisnim… Tako je barem u mom životu. Uspjeh ne dolazi preko noći, ali u tome i jeste draž. Zadovoljstvo i ispunjenost nakon ostvarenog uspjeha neopisivi su.
Za kraj razgovora Berini smo zaželjeli još puno osvojenih turnira kao i dobre rezultate u daljem školovanju.