Literarni kutak
Iako su moje noge svakodnevno doticale različite puteve zemalja, a moje oči gledale raznolike vjere i mnoštvo drugih kultura, u mom sjećanju bio je urezan samo jedan grad – Sarajevo. Moje Sarajevo! Često sam se pitala šta me to uvijek, zapravo zauvijek, vrati prkosnom Sarajevu, ali odgovor nikad nisam dobivala. Moje srce je žudilo za […]
(priča inspirisana slikom čiji je autor Ensarov prijatelj Ivan Stefanjuk) Damir je mladi ribar koji živi u maloj kolibi blizu jednog omanjeg sela. Nema mnogo, ali cijeni to što ima – malu kolibu, krevet, mali plavi čamac i prelijep pogled na jezero. Svako jutro bi ustajao sa prvom zrakom sunca, umio se i otišao da […]
U ovo mračno vrijeme za srećom ja tragam Tražim osmijeh jedan, tvome pogledu se nadam A u sebi još mislim da li se meni nadaš Da budeš pored mene i kada u vodu sve pada Svaki korak sa tobom meni piše se kao grijeh Sve uradio bih isto da gledam tvoj osmijeh Sve što sam […]
Ljubav je kao ruža Ljubav je kao ruža. U početku je pupoljak koji taji budućnost. Nevini i bezbrižni pupoljak, pupoljak koji donosi smijeh. Vremenom ruža raste, razvija se, baš kao i ljubav. Postaje zrelija i radosnija, crvenija i draža. Kada naraste u božanstveni prizor, naraste i trnje oko nje, trnje puno boli, patnje i mržnje. […]
Hej, ti Hej, ti, ti što putem života ubrzano koračaš Pognute glave i skupljenih ruku; Ti što bojiš se da slabosti svoje ojačaš I pokažeš drugima kakve te nesreće tuku… Ispravi se i udahni duboko, Možda nije sve u životu tako surovo, gorko. U danima tuge ti pronađi sreću, U najtrmurnijoj noći zapali nade svijeću. […]
Monolog za dvoje Dan se budi… Oči su mi umorne, kapci teški. Kroz maglu se sjećam šta se sinoć dešavalo. Veselo društvo, par pića i glavobolja jutros. Ustajem nemoćnim nogama i dalje čvrsto na zemlji, gledam u ogledalo blijedu, ispranu, beživotnu facu čovjeka što sam ja, ali se ne prepoznajemo. Što smo moralno pali? Pali […]
