Džejla Turković je učenica prvog razreda Srednje elektrotehničke škole, bavi se karateom, u svojoj kategoriji zauzima peto mjesto na državnoj rang – listi. Ponosni je vlasnik preko 60 medalja i jedan od najperspektivnijih karatista u državi. O ljubavi prema karateu, sportskim počecima, dosadašnjim uspjesima i planovima razgovarali smo za „Elektron“.
„Elektron“: Šta nam možeš reći o sebi i svojoj sportskoj karijeri? Kada si počela trenirati karate, ko je bio tvoj prvi trener?
Džejla: Karate sam počela trenirati 2007. godine sa samo pet godina. Danas mogu reći da iza sebe imam deset godina uspješnog treniranja i prelijepih uspomena. O mojoj karijeri je još rano govoriti, jer preda mnom je još mnogo izazova. Trenutno zauzimam peto mjesto na državnoj rang-listi u svojoj kategoriji i veoma sam ponosna na do sada postignute rezultate. Proteklih godina sam osvojila preko 60 medalja na općinskim, kantonalnim, državnim i internacionalnim takmičenjima. Tu su i mnogobrojna priznanja koja sam dobila za svoj rad. Ipak, za sve postignute rezultate zaslužan je moj trener Goran Đekić koji me uputio u sve tajne karatea i pružio mi najbolju poduku. Naravno, s moje strane bio je neophodan i veliki trud i naporan rad svih ovih godina od kada se bavim karateom. Iako nisam uvijek najbolja takmičarka, na turniru ne posustajem jer svaka izgubljena borba za mene je nova lekcija, a ne neuspjeh.
„Elektron“: Znamo da kao sportista imaš puno obaveza, zanima nas da li imaš problema sa organizacijom vremena, da li školske obaveze stavljaš u drugi plan?
Džejla: Imam problem sa organizacijom vremena, pogotovo sada kada imam više obaveza u srednjoj školi, ali i na treninzima. Međutim, trudim se da školske obaveze izvršavam kako treba i u zadanom roku, jer škola je najvažnija, uvijek je na prvom mjestu. Veoma sam uporna i ne dozvoljavam da me nedostatak vremena spriječi u ostvarivanju mojih ciljeva.
„Elektron“: Do sada ostvareni uspjesi sigurno zahtijevaju puno zalaganja. Koliko puta sedmično treniraš, kako finansijski „pokrivaš“ putovanja, imaš li donatore koji pomažu tvoj sportski angažman?
Džejla: Broj treninga u sedmici je uvijek isti. Imam treninge šest puta sedmično poslije nastave. U toku raspusta imam i po dva treninga na dan kako bih se što bolje spremila za nove izazove i takmičenja. Što se tiče sponzora, nažalost, njih nemam. Jedine osobe koje mi olakšavaju moj sportski angažman su moji roditelji i, naravno, trener.
„Elektron“: U uvodnom dijelu ovog intervjua rekli smo da si ponosni vlasnik preko 60 medalja, da li bi mogla izdvojiti neki uspjeh koji je tebi najznačajniji? Ima li neka nagrada poseban značaj?
Džejla: Od svih medalja, diploma i priznanja koje sam osvojila tokom godina bavljenja karateom definitivno mi je najdraže zlato sa Kupa koji se održao u Rijeci u Hrvatskoj. Konkurencija je bila zaista velika, takmičila sam se sa djevojkama iz cijeloga svijeta i dokazala da sam u tom trenutku bila najbolja i da sam dostojan predstavnik velikog potencijala takmičara koji dolaze iz Bosne i Hercegovine.
„Elektron“: Kada razgovaramo sa mladim i uspješnim sportistima kao što si ti, nameće se pitanje da li država Bosna i Hercegovina pomaže vaše aktivnosti?
Džejla: Država pomaže fudbalerima, košarkašima i rukometašima, uglavnom klupskim sportovima, koji su tradicionalno popularniji i koji se nalaze u vrhu po svojim rezultatima. Karatistima ne posvećuju dovoljno pažnje. Država i pored izuzetnih rezultata jednostavno ne vidi potencijal naših mladih karatista i ne pomaže im na bilo koji način.
„Elektron“: Tvoji planovi u vezi sa školovanjem, karateom…
Džejla: Definitivno ću se nastaviti baviti karateom, želim biti učesnik još mnogih takmičenja, nadam se i nosilac medalja. U sportskoj budućnosti bih voljela biti trener u svom klubu. Što se tiče obrazovanja idem korak po korak. Nakon što završim srednju školu želim upisati Elektrotehnički fakultet, ali to je daleko ispred mene pa sam koncentrisana na sadašnjost i trenutni uspjeh u školi.