Komentator najavljuje početak naredne igre. Na velikom ekranu u dvorani DAR Constitution Hall-a u Washington D.C.-ju, prikazuje se kratki jednominutni film o jednoj od šest učesnica. U filmu tinejdžeri iz Australije govore o sebi, svojoj zemlji, školi, prijateljima i robotu koji će ih predstavljati u igri H2Oflow na FIRST Global challange-u.
Kratki film se završava i svi se okreću prema jednom od četiri poligona veličine 4×5,5 m. Poligon simulira rijeku sa dvije obale. Na svakoj obali se nalaze po tri robota. Okrenuti su prema sredini, koja je plava. Zvuk sirene označava početak igre. Plave i narandžaste loptice se pojavljuju na sredini poligona.
Počinje First Global Competition. Šest robota kreće sa svojih startnih pozicija prema sredini u nadi da će pokupiti što veći broj loptica, da će ugrađeni mehanizmi i senzori funkcionirati, te da će sve odvijati onako kako su to njihovi tvorci i zamislili. Roboti prikupljaju loptice; plave loptice predstavljaju čestice čiste vode, njih je trenutno oko 40 na poligonu; narandžaste loptice predstavljaju kontaminiranu vodu, i njih je trenutno samo 10. Roboti koriste razne mehanizme privlačenja i grabljenja loptica, i na sredini poligona je mnogo akcije. Roboti se sudaraju, prevrću, ponovo podižu, prikupljaju i izbacuju loptice. Svi nastoje pokupiti što veći broj loptica, sortirati ih i odložiti na odgovarajuća mjesa u roku od 2,5 minute. Gledaoci posmatraju i komentarišu nisko težište robota koji se dobro kreće na poligonu; dobro postavljene senzore za boju ili domišljat način korištenja motora za obavljanje više od jedne operacije.
Komentator navodi najzanimljivije detalje o pojedinim robotima, njihova imena, kao i uspjeh u prethodnoj rundi. Oko poligona su mladi inovatori i inovatorice koji upravljaju robotima preko upravljačkih konzola, gledaju svoje kreacije u akciji, dogovaraju strategije sa članovima svojih alijansi, od kojih svako u isto vrijeme nastoji da osigura što veći broj bodova za svoju zemlju, ali i da osvoji dodatne bodove za saradnju sa zemljama iz svoje alijanse. Na uglovima poligona su sudije koji zbrajaju bodove, upisuju kaznene poene i najavljuju posljednjih 10 sekundi igre kada roboti predstavljaju mehanizam podizanja i bježe od simulirane poplave. Neki roboti se dižu pod uglom od 90 stepeni, neki izbacuju udice koje namotavaju oko šipke i podižu se sa zemlje; poneki mehanizam ne funkcionira najbolje, u nekoliko slučajeva domišljati tinejdžeri pomažu jedni drugima da se njihovi roboti podignu ili izbjegnu poplavu, a oni zarade tzv. coopertition points (cooperation and competition).
Veliki ekran na trenutak prikaže bodove i pobjednike tog kruga, komentator usmjeri pažnju na vesele tinejdžere, a vi ugledate djevojke i dječake u majicama s natpisom Peru kako čestitaju svojim kolegama ili kolegicama iz Mađarske i Australije. Zatim komentator najavi naredne dvije alijanse, predstavi njihove robote i kamere se usmjere na sljedeći poligon oko kojeg vidite druge mlade ljude koji nestrpljivo iščekuju početak svoje igre i novu priliku da skupe što više bodova, da sarađuju i možda osvoje neku nagradu na kraju trodnevnog takmičenja iz robotike.
Robotička olimpijada
FIRST Global challange je međunarodno takmičenje iz robotike koje je prvi put organizirano u julu 2017. godine u Washington D.C.-ju. Takmičenje je trajalo od 16. do 18. jula i predstavljalo je svojevrsnu olimpijadu iz robotike za učenike/ce od 13-18 godina. Takmičenje je zasnovano na principima FIRST takmičenja iz robotike koja se organiziraju na različitim obrazovnim nivoima diljem SAD-a, i drugih zemalja širom svijeta. Osnovni principi takmičenja su izvrsnost, profesionalnost i saradnja. FIRST kao pojam u robotici postoji preko 20 godina u SAD-u.
Takmičenja se održavaju za učenike/ce osnovnih i srednjih škola, ali i za studente na fakultetima, kako na lokalnom, državnom, tako i na federalnom nivou u SAD-u. Osnivač i pokretač ovog takmičenja, poznati inovator i poduzetnik Dean Kamen, želio je da pokrene mlade ljude širom svijeta, da ih poveže zadatkom rješavanja globalnog problema i da im pokaže da je obrazovanje bitno, da je važna korelacija između nauka, da se globalni problemi mogu riješiti, ali da ćemo najviše uspjeha imati ako odlučimo da sarađujemo. Dean Kamen je imao viziju da svi učesnici rješavaju isti globalni problem sa jednakim resursima u vidu komponenti za izradu robota, a da kroz svoju kreativnost i inovativnost pokažu kako se razlikuju od drugih. Iz tog razloga je osnovao FIRST Global, u nadi da će 2017. godine organizirati globalno takmičenje iz robotike sa 50 zemalja predstavnica. Ali 16.7.2017. godine u dvorani DAR Constitution Hall tokom ceremonije otvaranja, zastave svoje zemlje ponijela su 162 predstavnika.
Vijorile su se zastave Venecuele, Australije, Kine, Austrije, Gabona, Wanuatua, Irske, Albanije, Norveške, Sudana, Malija, Madagaskara, Urugvaja, Crne Gore, Francuske, Novog Zelanda itd. Ceremonija otvaranja slavila je sve mlade inovator(k)e koji su uprkos svim problemima, predrasudama, stereotipima, finansijskim poteškoćama, nedostatka podrške uspjeli prisustvovati jedinstvenom događaju, sklopiti nova poznanstva, usvojiti nova znanja i vještine i posjetiti dio svijeta koji je inače previše daleko, ne samo u geografskom smislu riječi.
Učesnici koji u svojim zemljama nemaju pristup ovakvom tipu takmičenja, bili su iznenađeni kako im je dopušteno da sarađuju sa svojim “protivnicima”; kako mogu da se obrate stručnom timu organizatora tzv. Flying Squad ako im je potrebna tehnička, mehanička podrška oko robota.
Jedna od 162
Jedna od tih 162 učesnice je bila i naša zemlja. Bosnu i Hercegovinu su predstavili: Bakir Kapetanović, Mirza Mulavdić i Stela Ugrinčić iz Srednje elektrotehničke škole Sarajevo, u pratnji profesora Admira Akšamovića i profesorice Sabine Bečić Isić. Srednja elektrotehnička škola je krajem 2016. godine dobila direktan poziv od organizatora, kao jedina škola u BiH. Od početka je bilo jasno da će troškovi za ovakvo takmičenje biti ogromni i da izvori finansiranja za takav poduhvat ne postoje u okviru našeg obrazovnog sistema ili naše zemlje. Organizatori takmičenja su pokazali nevjerovatno razumijevanje za naš problem, te su osigurali sredstva za komponente za robot, pokrili troškove puta i smještaja za četiri člana tima. U ovom slučaju govorimo o investiciji vrijednoj preko 15.000 KM. To je bio nevjerovatan podsticaj za mlade da više rade, da se trude, da svoje slobodno vrijeme ulažu u rješavanje stvarnih problema, to je ono što je pokazalo našim učenicima i učenicama da se obrazovanje, trud i rad cijene i isplate. Učenici su radili sa svojim mentorom iz škole, ali su isto tako imali i priliku da sarađuju sa STEM timom iz Amerike, tj. FIRST-volonterima koji već godinama učestvuju na takmičenjima u Americi, ili volontiraju kao posmatrači i sudije na tim događajima.
Gluhoća i kratkovidost ministarstava
Naši predstavnici su imali nekoliko verzija robota, koji se mijenjao u svom mehaničkom i tehničkom izgledu; osmišljavali su različite mehanizme prikupljanja i izbacivanja loptica, kretanja i podizanja, dok na kraju nisu bili zadovoljni završnom izvedbom robota kojim su upravljali wireless konzolom dobijenom u sklopu izvornog paketa komponenti. Pravila takmičenja su bila jasna od samog početka, dozvoljeno je bilo koristiti isključivo komponente koje je dostavio organizator, veličina robota nije smjela prelaziti propisane gabarite i učesnici su odmah znali kako će se bodovati igra na poligonu. Ali pored neophodnog znanja iz robotike, programiranja, automatike, učenici su u sklopu ovog takmičenja, i samih priprema za takmičenje, razvijali vještine timskog rada, vještine digitalne pismenosti, vještine poduzetništva i marketinga. U tom cjelokupnom poduhvatu koji je trajao 6 mjeseci, učenici i profesori su imali najveću podršku od uprave škole i organizatora. Nažalost, učešće na ovom takmičenju nije uspjelo probuditi zainteresiranost na višim nivoima obrazovne strukture; što je u najmanju ruku šteta, jer naša zemlja nema razvijen koncept takmičenja kao što je FIRST, i ovo bi upravo mogao biti prvi korak ka organiziranju grupe škola koje bi mogle pokrenuti jedno ovakvo takmičenje.
Takmičenje u saradnji
A ovo takmičenje nije uobičajeno. Neke od glavnih razlika u poređenju sa školskim takmičenjima na koja smo mi navikli su način organiziranja takmičenja, osnovne ideje organizacije FIRST, broj kvalitativnih nagrada i naglašavanje saradnje i profesionalnosti. Učesnici koji u svojim zemljama nemaju pristup ovakvom tipu takmičenja, bili su iznenađeni kako im je dopušteno da sarađuju sa svojim “protivnicima”; kako mogu da se obrate stručnom timu organizatora tzv. Flying Squad ako im je potrebna tehnička, mehanička podrška oko robota; mnogi su bili iznenađeni načinom rada sudija koji su obilazili sve timove i postavljali im pitanja o robotu, ali i o svim poteškoćama koje su imali, kako su ih prevazišli, da li su sarađivali sa drugima, da li su imali priliku pomoći drugima. U razgovoru sa mladim takmičarima iz Gambije, saznala sam da su neizmjerno iznenađeni činjenicom da sudije koji ocjenjuju njihov rad pričaju s njima uz osmijeh, da se slikaju s njima i da imaju osjećaj da je nekome zaista bitno šta oni rade. A tako su se osjećali i mnogi drugi takmičari/takmičarke. Naša takmičenja obično naglasak stavljaju samo na aspekt konkurencije; budi bolji od drugih, ne sarađuj s drugima, budi spreman da se svađaš i braniš svoj stav ne mareći za druge. Na svu sreću, mladi ljudi su izuzetno prilagodljivi i većina takmičara/ki se veoma brzo snašlo ovoj situaciji. Uskoro su dogovarali strategije sa partnerima svojih alijansi, i pokušali iskoristiti sve prednosti ovakve vrste takmičenja. Ovo takmičenje je bilo od izuzetne važnosti za sve učesnike/ce, ali mislim da je još važnije bilo za one timove koje nemaju ovakav sistem u svojoj zemlji, jer mogu mnogo toga da prenesu svojim kolegama; od načina rada za vrijeme priprema, korespondencije i vođenja ovakvog jednog projekta od početne do završne faze, preko putovanja i svih odlika samog takmičenja.
Pobjeda je kad niko ne izgubi
Za mene, koordinatoricu cijelog projekta i članicu međunarodnog tima sudija na takmičenju, ovo je predstavljalo izvanredno iskustvo jer sam imala priliku da razvijam vještine ocjenjivanja u sklopu 10 kvalitativnih nagrada koje je organizator dodjeljivao, a koje su se zasnivale na sposobnosti takmičara da govore o sebi i svojim robotima, da predstave svoj rad, i da nas upoznaju sa svim poteškoćama i predrasudama s kojima su se susreli. Organizatori su se potrudili da međunarodni tim sudija bude sastavljen od ljudi koji su direktno povezani sa FIRST takmičenjima, kao koordinatori, sudije, mentori, učesnici, ali i od ljudi koji su više povezani sa općim aspektom ocjenjivanja, koji razumiju kulturološke razlike između zemalja i koji razumiju da su u cijelom takmičenju zaista bitna djeca. “Radim ovo već dvadeset godina, i nikada nisam vidio nijednog robota da plače. Ali sam vidio mnogo suza koje su prolili dječaci i djevojčice. Utješite ih. Nasmijte ih. Pohvalite njihov rad. Potrudili su se da dođu ovamo.” rekao je Andy Marshall, vođa tima sudija. Razumijevanje, ljubaznost, otvorenost, mislim da su to također neke od vrijednosti koje smo iskusili za vrijeme ovog takmičenja.
Sabina Bečić Isić