Tarik Pleho je učenik prvog razreda Srednje elektrotehničke škole, bavi se atletikom, prvak je u dvije i viceprvak Bosne i Hercegovine u dvije discipline. Osvajač je bronzane medalje na Olimpijskim igrama mladih 2015. godine, član rekordne štafete 4×100 metara, šest puta državni prvak, pet puta državni viceprvak, pet puta prvoplasiran na atletskim mitinzima. Jedan je od najperspektivnijih atletičara u Bosni i Hercegovini. O sportskim počecima, dosadašnjim uspjesima i planovima razgovarali smo za „Elektron“.
„Elektron“: Šta nam možeš reći o sebi i svojoj sportskoj karijeri? Kada si počeo trenirati, ko je bio tvoj prvi trener?
Tarik: Još je rano za razgovarati o mojoj sportskoj karijeri. Trenutno sam državni prvak u dvije discipline i viceprvak u dvije, na zadnja tri državna prvenstva sam osvojio 11 medalja, a ukupno sam osvojio 21 medalju, što sa internacionalnih takmičenja, što sa mitinga. Ipak, ta takmičenja nisu mjerilo uspijeha, zvijezde se stvaraju na treningu, a tu se najviše trudim. Zbog radne etike i želje da budem najbolji nalazim se u samom vrhu svojih disciplina. Nedavno sam tek ušao u ovaj sport i već sam se pokazao kao potencijalna prijetnja svojim starijim kolegama, ali svjestan sam da tu treba još puno truda da se dostigne taj traženi nivo. Atletikom sam se počeo baviti 2013. godine i od prvog treninga sam se zaljubio u trčanje. Osjećao sam se opušteno, nisam razmišljao niočemu drugome nego o mom slijedećem koraku, zato mislim da ću još dugo ostati u ovome sportu. Moj trener, Salih Keljalić, je definitivno najzaslužniji za moje uspijehe. Gledam na njega kao na drugog oca. Forsirao me najviše kada sam mislio da najmanje mogu, zato se danas iz takmičenja u takmičenje nalazim na podijumu. Imao je i boljih atletičara od mene i toga sam svjestan, ali uvijek mi je govorio: „Svakog talenta pretekne onaj koji je voljan raditi.“
„Elektron“: Da li imaš problema sa organizacijom vremena, da li kao sportista sa puno obaveza u drugi plan stavljaš školske obaveze?
Tarik: Sa vremenom nikada nisam imao problema. Roditelji su mi u samom startu objasnili kako su školske obaveze na prvom mjestu, toga se i držim. Rekli su mi da ako škola bude „ispaštala“ zbog treninga, na trening više neću ići. To sam ozbiljno shvatio i posvetio sam se školi isto koliko sam se posvetio i treninzima. Društvo mi je u svemu tome najmanji problem. Moji najbolji prijatelji treniraju sa mnom i jednako su uporni u tome da uspiju kao i ja, tako da ih često viđam.
„Elektron“: Uspjesi koje postižeš sigurno traže puno zalaganja. Koliko puta sedmično treniraš i da li imaš donatore koji pomažu tvoj sportski angažman?
Tarik: Broj treninga u sedmici zavisi od obaveza koje predstoje. Za vrijeme zimskih i ljetnih raspusta znao sam raditi po 8-9 treninga sedmično. Dolazio sam po dva puta dnevno na trening, jer sam smatrao da prijašnji trening nisam odradio dovoljno dobro, da nisam dao svojih 100%. Dok traje školska godina, kada idem na nastavu radim 4-5 treninga sedmično. Pokušavam biti redovan na treninzima isto kao što pokušavam biti redovan u školi. Oboje su mi podjednako bitni. S obzirom na to da sam stalni član reprezentacije BiH i da sam državni prvak, Atletski savez pokriva sve troškove unutar kluba, mimo toga jedini „sponzori“ koje imam su moji roditelji.
„Elektron“: Osvojio si brojna prva mjesta, priznanja, bronzanu medalju na Olimpijskim igrama mladih, da li bi mogao izdvojiti neki uspjeh koji je tebi najznačajniji? Ima li neka nagrada poseban značaj?
Tarik: Od svih medalja i diploma koje sam osvojio, definitivno mi je najdraža bronza Igara mladih 2015. godine. To je bio moj prvi reprezentativni nastup, prvo veće internacionalno takmičenje, ali nisam bio nervozan ili nesiguran u sebe. Svjestan sam svojih sposobnosti, to me i dovelo u sami vrh. Tek kada sam primio medalju shvatio sam zapravo koliko je veliko ovo postignuće bilo. Predstavio sam sebe, svog trenera, a najbitnije svoju zemlju u najboljem mogućem svjetlu.
„Elektron“: Neizbježno je i pitanje da li država Bosna i Hercegovina pomaže uspješnim sportistima kao što si ti?
Tarik: Uspješnim sportistama da, ali atletičarima jako slabo. Najviše se ulaže u klupske sportove tipa košarka, fudbal, rukomet i zato se u tim sportovima nalazimo u vrhu. Kada bi se malo više sredstava uložilo u atletiku mislim da bismo i tu mogli biti sportska velesila.
„Elektron“: Tvoji planovi u vezi sa školovanjem, atletikom…
Tarik: Nastavit ću se baviti atletikom, to je sigurno. Planiram trenirati više i jače nego što sam prije. Što se tiče obrazovanja idem korak po korak, trenutno se fokusiram na ovo polugodište. Po završetku srednje škole planiram upisati Elektrotehnički fakultet, ali još je rano o tome razgovarati. Nadam se da će sve ići kako sam planirao.
Na kraju razgovora Tariku smo poželjeli puno uspjeha u daljem školovanju i ostvarenje svih zacrtanih sportskih ciljeva.