– Svi na plaži bi dobili opekotine. Ozon je izotop kisika, te blokira većinu ultraljubičastog zračenja. Bez ozona bili bismo sprženi.
– Svaki motor s unutrašnjim sagorijevanjem prestao bi raditi. To znači da bi se svaki avion koji polijeće i slijeće na pistu odmah srušio, dok bi avioni u zraku mogli još neko vrijeme letjeti.
– Svi komadi neobrađenog metala bi se zavarili jedan za drugog. Ovo je jedan od zanimljivijih efekata. Razlog zbog kojeg se metali ne zavare jedan za drugog na kontakt je zato što su metali presvučeni slojem oksidacije. U vakuumu bi se metal zavario bez ikakve prijašnje tekuće faze.
– Svačije bi unutrašnje uho prsnulo. Izgubili bi barem 21% pritiska zraka u trenutku (od nivoa mora pa do 2000 metara visine), pa se s razlogom očekuje ozbiljniji poremećaj sluha.
– Svaka betonska zgrada pretvorila bi se u prašinu. Kisik je važan pri povezivanju kod betonskih struktura (odnosno CO2) i bez kisika sastojci betona više ne bi bili čvrsto spojeni.
– Svaka bi se vatra zaustavila, no plinovi bi i dalje ostali toliko zagrijani da bi s lakoćom reagovali s kisikom i ponovno pokrenuli paljenje. Svaka vatra i bilo šta povezano s njom istog trena bi se ugasilo.
– Što se tiče disanja, vjerovatno ne bismo ni primijetili. Naša tijela ne mogu otkriti nedostatak kisika, jedino možemo otkriti visoke razine ugljikovog dioksida. Sve dok nam se ugljikov dioksid ne taloži u krvi, nećemo se osjećati kao da se gušimo.
– Mrak bi bio i po danu.
– Zemljina kora bi pucala i mrvila se. Kisik čini 45% Zemljine kore.
– Kisik čini i 1/3 vode i kad bi kisik nestao, okeani bi isparili. Bez kisika, vodik bi mogao plutati u gornjim slojevima troposfere i ispariti u svemir. U ovom slučaju dolazi do ogromnih eksplozija zbog oksidacije svih okeana koji bi se pretvorili u vodik. Prema tome, Zemlja bi odjednom postala ekstremno hladna.