Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine

Zemlja od kamena

Od kamena i temelj i krov gradiš
U hladnoj kamenoj utrobi zmije gajiš
Za sve one koji zlu kob spremaju

Nikoga se ne bojiš
Do Boga  Svevišnjeg
I jedino njemu konto polažeš
Polažeš za sebe samu

I sve nas u zemlji od kamena, Hercegovino mati
Za sinove i kćeri razasute po cijelome svijetu

Siromaštvo nudiš kao dobar start
A oni ti uzvraćaju ljubavlju, poštovanjem i zahvalnošću postignutim

Odlučila sama sebe graditi
Za sebe samu i svoju djecu
Da se više ne rasipaju po cijelome svijetu

Ništa ne tražimo od tebe
Samo kad se vratiš odakle si došao
Reci da mi nisi došao
Reci da mi nismo kao što oni misle

Pričaj im kakve su naše mirisne konobe
I naše praske i nar, limun žut i Neretva čista
A ponavrh svega pričaj kakvi smo k’o ljudi

Ako iz Bosne dolaziš prijatelju
Našijem poruči da ih mi nikad ostaviti nećemo
Jer bez njih i bez nas
Nit ima Bosne, nit ima Hercegovine

Ništa ne tražimo
Samo kada se u Bosnu vratiš reci glasno
Da te svi dobro čuju
Da Hercegovina neće Bosnu k’o roditelja tutora
Već k’o sestru rođenu