Jedna od mnogih aktivnosti iz Dresdena koje ćemo se zasigurno sjećati je i svakodnevni rad sa trenericom Olgom. Svakog dana smo imali jutarnje zagrijavanje kako bi taj dan protekao što bolje. Njen zadatak je bio, naizgled, veoma lagan – kroz razne vježbe nastojala je da se svi povežemo i damo ono najiskrenije od sebe kako bi krajnja predstava protekla što bolje. Zajedno sa njom smo otkrili koliko zagrljaj znači i da je povjerenje jako bitno u našim životima. Mi smo naše povjerenje pokazivali penjanjem na stolicu koja se nalazi na stolu i padanjem leđima na ruke naših prijatelja iz raznih država. Glavna aktivnost koju smo radili sa njom je pripremanje krajnje predstave za stanovnike Dresdena. Od nas je tražila da otvorimo dušu i ispričamo neke najemotivnije trenutke iz proteklih nekoliko godina, kao što to obično biva, dječja iskrenost je bila popraćena i ponekom bisernom suzom. Iako u nekim trenucima nije bilo lahko pratiti Olgin tempo, bilo je zadovoljstvo raditi sa njom i učestvovati u svim kreativnim zadacima.
