(priča inspirisana slikom čiji je autor Ensarov prijatelj Ivan Stefanjuk) Damir je mladi ribar koji živi u maloj kolibi blizu jednog omanjeg sela. Nema mnogo, ali cijeni to što ima – malu kolibu, krevet, mali plavi čamac i prelijep pogled na jezero. Svako jutro bi ustajao sa prvom zrakom sunca, umio se i otišao da […]
Mračno vrijeme
U ovo mračno vrijeme za srećom ja tragam Tražim osmijeh jedan, tvome pogledu se nadam A u sebi još mislim da li se meni nadaš Da budeš pored mene i kada u vodu sve pada Svaki korak sa tobom meni piše se kao grijeh Sve uradio bih isto da gledam tvoj osmijeh Sve što sam […]
Ljubav je kao ruža, Spremište emocionalne agonije
Ljubav je kao ruža Ljubav je kao ruža. U početku je pupoljak koji taji budućnost. Nevini i bezbrižni pupoljak, pupoljak koji donosi smijeh. Vremenom ruža raste, razvija se, baš kao i ljubav. Postaje zrelija i radosnija, crvenija i draža. Kada naraste u božanstveni prizor, naraste i trnje oko nje, trnje puno boli, patnje i mržnje. […]
Literarni kutak, Hej ti
Hej, ti Hej, ti, ti što putem života ubrzano koračaš Pognute glave i skupljenih ruku; Ti što bojiš se da slabosti svoje ojačaš I pokažeš drugima kakve te nesreće tuku… Ispravi se i udahni duboko, Možda nije sve u životu tako surovo, gorko. U danima tuge ti pronađi sreću, U najtrmurnijoj noći zapali nade svijeću. […]
Monolog za dvoje, Je li grijeh?, Jesen
Monolog za dvoje Dan se budi… Oči su mi umorne, kapci teški. Kroz maglu se sjećam šta se sinoć dešavalo. Veselo društvo, par pića i glavobolja jutros. Ustajem nemoćnim nogama i dalje čvrsto na zemlji, gledam u ogledalo blijedu, ispranu, beživotnu facu čovjeka što sam ja, ali se ne prepoznajemo. Što smo moralno pali? Pali […]
Zvijezda
Zamolio sam jednu zvijezdu da sija samo za nju, da pokaže joj pravi put i na javi i u snu. Zamolio sam Boga da sve joj ispuni želje, da joj kad je najtužnija, podari osmijeh i veselje. A Mjesec, on će da joj šapne nešto skroz tiho, najtiše, reći će joj da je neko voli […]