U periodu 29.10.2024. do 1.11.2024. godine učestvovali smo u studijskoj posjeti. Krenuli smo na put prirodnog i historijskog naslijeđa. Cilj nam je bio da postanemo čuvari sjećanja za sve buduće generacije. U jutarnjim satima krenuli smo iz Sarajeva prema Bihaću. Naša prva stanica je bila Fojnica. U Fojnici smo posjetili Franjevački samostan i muzej. Franjevački samostan je kulturno – historijsko naslijeđe koje svjedoči o bogatoj prošlosti Bosne. Tačni podaci o starosti samostana nisu poznati, ali dokumenti svjedoče da je postojao je još početkom 14. stoljeća. Franjevački samostan bio je sjedište provincijala, biskupa, škola za mladiće i mjesto za molitvu katolika. U sklopu samostana nalazi se muzej. U njemu su sačuvani stari novac, narodna nošnja, izgled bosanske kuće, zanatski alati i proizvodi, oružje, knjige, statue, tu je i galerija umjetničkih slika, ručni radovi, ukrasni nakit i različite vrste ruda.
Nakon posjete Fojnici, nastavili smo putovanje i zaputili se prema Vitezu. Tu smo posjetili šehidsko spomen-obilježlje ubijenim Bošnjacima u Ahmićima. U Ahmićima se desio ratni zločin protiv čovječnosti. Ratni zločin su počinili pojedinci iz 4. bojne vojne policije Hrvatskog vijeća obrane protiv muslimanskih civila i vojnika. 16. aprila 1993. godine ubijeno je 116 osoba, starosti od tri mjeseca do 81 godine, a selo je bilo u potpunosti uništeno. Srušeno je više od 150 kuća i minirane su dvije džamije.
Nakon ugodne vožnje pauzu smo napravili u Jajcu. Tu smo posjetili muzej AVNOJ-a i upoznali se sa starim dijelom grada. Muzej AVNOJ-a je zgrada u kojoj je 1943. godine održano drugo zasjedanje AVNOJ-a, koje je bilo ključno za formiranje nove države, koja je u 1992. godini ostavila samo Srbiju i Crnu Goru kao preostale republike. Tokom sukoba 1990-tih muzej je pretrpio oštećenja, nakon čega je bio zatvoren. Obnovljen je 2008. godine kako bi podsjetio na događaje iz vremena kada je AVNOJ, kao historijski važan događaj, postavio temelje moderne Jugoslavije. U tom kontekstu, masovni otpor i ustanci, često izraženi kroz parole poput “Bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob.” Prije uspostavljanja NDH 1941. godine, proglašene u Zagrebu, teritorija Jugoslavije obuhvatala je i Bosnu i Hercegovinu, a NDH je imala svoju vojsku – ustaše. Istovremeno, stvarala se i vojna sila, Oslobodilačka vojska Jugoslavije, pod vodstvom Josipa Broza Tita, koja je odigrala ključnu ulogu u borbi za slobodu. Ovaj muzej posvećen je očuvanju sjećanja na sve ove događaje i doprinosi razumijevanju historijskog značaja AVNOJ-a u stvaranju zajedničke prošlosti. Nakon predavanja u muzeju, nastavili smo ugodnu šetnju kroz gradsku čaršiju do tvrđave. Sa tvrđave smo imali pogled na cijeli grad. Taj impresivni prizor i raznolikost, sa planinskim i riječnim predjelima, stvara sliku prirodne harmonije. Grad Jajce je dobio ime po legendi koja “kaže” da su žene koje su živjele na ovom području u prošlosti bile poznate po svojoj ljepoti i plodnosti. Zbog toga se grad nazvao “Jajce” kao simbol plodnosti. Proveli smo dva sata u veseloj graji i smijehu. Nismo ni primijetili da smo stigli u Bihać. Smještaj u hotel, večera i večernje druženje su bili pravi odmor za dušu.
Poslije ranog jutarnjeg buđenja krenuli smo u novi obilazak. Naša prva destinacija bila je stari grad Ostrožac. Bajkoviti dvorac u BiH koji predstavlja dragulj Cazina. Najpoznatiji je po ženi, Isabelli von Berks, koja je udahnula dušu i dala lični pečat ovam jedinstvenom objektu. Dvorcem su upravljali plemići, kapetani, age, begovi i vitezovi. Ugodnom šetnjom po dvorcu završili smo naš obilazak starog grada Ostrožca. Grad koji se nalazi na granici sa Hrvatskom, jedno od najgušće naseljenih područija, mjesto gdje se razvio Agrokomerc, bio je naša sljedeća stanica. Stari grad Velike Kladuše simbol je Velike Kladuše. Njegove zidine i kule stražare nad gradom i čuvaju zapadnu kapiju. Stari grad Velike Kladuše je značajan kulturni i historijski spomenik koji potiče iz srednjeg vijeka i predstavlja jednu od ključnih tačaka u historiji ovog regiona. Tvrđava je smještena na uzvišenju, s kojeg se pruža prelijep pogled na okolinu. Gradnja tvrđave potiče još iz vremena Osmanlijskog carstva. Agrokomerc je prehrambeno preduzeće sa sjedištem u Velikoj Kladuši. Vožnja je bila ugodna i tiha, iskoristila sam vrijeme da se malo odmorim. Pogledah kroz prozor sa željom da dobro zapatim ovaj predio Krajine. Ljudi su nam mahali. Bili su sretni jer nas vide. Kada sam izašla iz autobusa nisam znala gdje idemo, sve dok se nismo približili šehidskom mezarju Izeta Nanića i njegovog brata Nevzeta. Izet Nanić rođen je u Bužimu. Do 1992. godine radio je kao aktivno vojno lice JNA. Početkom agresije postaje komadant jedne od najuspješnijih brigada – bužimske 505 viteške brigade.
Svojom hrabrošću, uspjehom i upornošću ispisao je priču o Bužimu, Krajini i bosanskim predjelima. Poginuo je 5. augusta 1995.godine tokom borbenog zadatka. Krajišnici su Izetu i Nevzetu Naniću podigli spomenik kao znak zahvalnosti i dugo sjećanje na ovakve bužimske heroje. Naša posjeta Bužimu nije bila gotova. Također, smo posjetili muzej Oslobodilačkog rata. U njemu su bili sačuvni dokumenti ratnog zločinca Ratka Mladića i njegove tablice od auta. Na zidu su bile polijepljene slike bužimskih heroja.
Trećeg dana, naša prva destinacija bili su Japodski otoci. Ostrva su nekad bila dom Japodima, starosjediocima ovog područja, koji su živjeli u predhistorijskom periodu, a njihov način života i kultura ostavili su dubok trag. Japodski otoci nalaze se nedaleko od Bihaća, na rijeci Uni. Čista, bistra, mirna i plava voda presijava se pod svjetlom sunca, a okolna, zelena i planinska brda daju bajkoviti prikaz prirode. Ovaj pejzaž spaja prirodu i historiju u jednu cjelinu koja privlači turiste i ljubitelje prirode. Nakon opuštajuće šetnje po Japodskim otocima zaputili smo se prema Prijedoru. Bio je to dug put. Tu smo posjetili šehidsko mezarje Kamičani. Na ovom mezarju svoj vječni mir, nakon nemirnih vremena pronašlo je 1.232 ubijenih građana Kozarca. Bijeli nišani umjesto njih svjedoče o istini. Sam prizor mezarja bio je tužan, puno je tu boli, ali i hrabrosti. Ljudi koji su poginuli dali su svoje živote za našu domovinu, prkosnu i ponosnu. Posjetu Prijedoru završili smo minutom šutnje ili fatihom.
Na Vlašić smo stigli u večernjim satima. Naše druženje je započelo večerom u hotelu. Nakon toga imali smo slobodno vrijeme. Iskoristli smo ga da se družimo i odmorimo od napornog dana. Rano ujutro smo krenuli prema Sarajevu. Obišli smo planinu Vlašić i upoznali se sa njenim herojima. Planina Vlašić je dragulj centralne Bosne. Poznata je po prelijepim pejzažima, bogatoj flori i fauni, te odličnim uslovima za zimske sportove. Vlašić je i kulturno značajan, jer čini dio tradicije sela i planinskih zajednica koji su ključni za očuvanje kulturnog identiteta ovog regiona. Vlašiću i njegovom značaju je najviše doprinio Mehmed Alagić koji je bio posvećen očuvanju tradicionalne kulture i običaja. Pomagao je da se sačuvaju narodne tradicije, jezik i običaji koji su specifični za ovaj region. Odmor i druženje nastavili smo u autobusu. Krenuli smo prema rodnom gradu nobelovca, prema Travniku. Posjetili smo rodnu kuću Ive Andrića i poznatu travničku tvrđavu. Ivo Andrić rođen je u Travniku 1892. godine. On je naš nobelovac i jedan od najvećih pisaca u bosanskohercegovačkoj književnosti. Školovao se u Višegradu, Sarajevu, Zagrebu, Gracu, Krakovu i Beču. Pisao je poeziju, pripovijetke i romane. Njegovo najpoznatije djelo, “Na Drini ćuprija”, opisuje historijske događaje i sudbine ljudi kroz simboliku mosta. Umro je u Beogradu 1975. godine. Travnička tvrđava nam je dala bolju priliku da vidimo grad, bio je to bajkoviti prizor Travnika. Nakon ugodne šetnje Travnikom, naše putovanje se završilo tamo gdje je i počelo, u Sarajevu.
Ajša Botulja, I1