U svakodnevnom životu susrećemo se sa pojmovima istine I laži. Šta je to istina, a šta laž? – filozofsko je pitanje. O pojmovima istine I laži dalo bi se mnogo raspravljati. Svaki čovjek ima drugačiji pogled na svijet, pa tako se I shvatanja pojmova istine I laži razilaze.
Ponekad svi dođemo u dilemu da li reći istinu za koju znamo da će boljeti, ili pak da kažemo neku laž koja će čovjeka utješiti. “Čudno, ali istinito” je rečenica koju često čujemo među ljudima. Ljudi istinu smatraju čudom, dok je laž, nažalost, stvarnost. Istina čestozna da boli, ali ona je tu, prati nas I samo je pitanje vremena kada će ona iznjedriti I pokazati stvari onakvim kakve one I jesu. Istina sa sobom nosi suze, tugu, razočarenje. U jednom trenutku po glavi nam se vrti misao da je istina stvorena da uništi nekome život, ali na kraju shvatimo da je ona u stvar lijek.Kada ljudi čuju istinu, misle da je besmislena i da je to samo neka izmišljotina ili šala. Ljudima je teško povjerovati u istinu, ali na kraju shvate da je ona bila nešto najbolje što im se moglo desiti u životu. Kada nekome kažemo istinu, sa leđa nam pada teško breme. Istinu je teško prihvatiti, ali bolje je da nas zaboli istina, nego da nas pomiluje laž. Laž je prisutna svuda oko nas. Ljudi lažu iz straha, jer na taj način žele da prikriju svoje nedostatke i da se ljudima prikažu u najboljem svjetlu. Ponekad je teško suočiti se sa istinom pa ljudi govore svakojake laži jer vjeruju da će nam donijeti nešto lijepo. Laž sa sobom ne donosi ništa lijepo, štaviše, laž je ta koja nam u jednom trenutku može uništiti život. Lagati nekome jer mislimo da ćemo mu na taj način pomoći, a samo mu, u stvari, odmažemo jer nekome “mažemo oči” I prikazujemo stvari drugačijim. Laž kao prešućivanje istine, pogotovo u individualnim međuljudskim odnosima, uništava povjerenje I uništava bliskost među ljudima. Od davnina se sukobljavaju pojmovi o istini I laži. Narodna izreka kaže: U laži su kratke noge. Istinu je teško prihvatiti, ali ona je baš kao I ulje, kad – tad izađe na površinu. Iskrenost je odlikovanje za jednog čovjeka. Nije džaba rečeno da je iskrenost najbolja čovjekova vrlina. Govoreći istinu, čovjek može zaista steći prave prijatelje.
I šta na kraju reći… Čitajući izreku našeg predsjednika Izetbegovića, vidim da se pojmovi istine I laži vuku od davnina, I nikada ih nećemo uspjeti zaboraviti, jer oni su vječni. Ali, zasigurno mogu reći da je istina jedan od najljepših poklona koje čovjek nekome može da pokloni.
(Izetbegović, “Sjećanja”)
Delila Srna, III6