U nedjelju, 7.10.2018. godine, u večernjim satima, u Sarajevo su stigli naši prijatelji iz Dresdena kako bi se ponovno družili, rušili barijere i istraživali ljepote naše države, a sve to s ciljem stvaranja i očuvanja mira.
Prvi dan projekta i njihovog boravka u Sarajevu započeli smo upoznavanjem novih i veselim pozdravljanjem starih učesnika u prostorijama naše škole. Ubrzo nakon toga, tramvajem smo se zaputili do Velikog parka gdje smo pričom o Spomeniku djeci Sarajeva otpočeli laganu turneju i njihovo upoznavanje našeg predivnog grada. Potrudili smo se da ih upoznamo sa historijom i važnošću raznih spomenika i obilježja koji se nalaze u Centru i Starom gradu, počevši od Vječne vatre, šetali smo do Katedrale, Jevrejskog hrama, Latinske ćuprije, Begove džamije, Sebilja i Žute tabije. Nakon kraćeg predaha na Tabiji, otišli smo i u Muzej ratnog djetinjstva koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Poslije još jednog podsjećanja na grozne posljedice rata i važnost dječijeg pogleda na svijet punog nade, došlo je vrijeme da napunimo baterije sa nama omiljenom, tradicionalnom bosanskom hranom. To je bio prigodan uvod za ono što je uslijedilo idući dan…
Razgovori o važnosti tolerancije, pogleda bez predrasuda i otvorenog uma pretočili su se u radionicu dubljeg upoznavanja historije pune konflikata i stradanja. Analizirali smo i diskutovali o raznim temama i događajima, prvenstveno iz Drugog svjetskog rata i tako proširivali vidike te učili jedni od drugih. Nakon pomenutih radionica i aktivnosti, otišli smo u Historijski muzej BiH i time je formalni dio projekta bio završen. Potreseni tim intenzivnim uvidom u negativnu stranu naše prošlosti i potaknuti željom da učimo iz tuđih grešaka, odmah smo sa riječi prešli na djela. U nekoliko grupica, družili smo se i upoznavali nove ljude, sklapali smo i učvršćivali prijateljstva uprkos svim naizgled velikim razlikama. Jedna grupica zaputila se žičarom na Trebević. Tim malim izletom na našu olimpijsku ljepoticu, njegovali smo zdrave stilove aktivnog života, a ujedno i historiju i naša prijateljstva.
U sklopu finalnog dana njihovog boravka, učenici iz Dresdena i njihovi profesori željeli su posjetiti još jedan grad naše zemlje, Mostar, tako da smo srijedu proveli u južnim, toplijim krajevima. U autobusu svaka naša riječ ispisivala je stranice dnevnika ove naše avanture. Pričao se bosanski, njemački, engleski i svi ti jezici krojili su jedan jezik prijateljstva koji nas je zbližavao. Naše prvo stajalište bio je Počitelj. To je grad uklesan u kamen visoke tvrđave sa koje ga je pogled obuhvatao. Bezbrojne stepenice vodile su ka vratima stare ljepotice ovog grada. Također njihovo oduševljenje ostalo je u Šišman Ibrahim – pašinoj džamiji i na Pašinoj tabiji. A onda smo se zaputili na glavnu stanicu, prelijepi Mostar. Poslije višesatnog obilaska i hodanja, te saznanja nekih novih stvari, u njihovom glasu osjećao se umor, mada ga je želja za šetnjom Starim mostom nadvladala. Ono što je karakteristično za pomenuti most jesu čuveni skokovi koje su mogli vidjeti taj dan, što je uljepšalo njihov cjelokupni dojam. Bili su jako zainteresovani za našu tradiciju, kulturu i vjeru. Posjetili smo, također, Karađoz-begovu džamiju u Mostaru sa čije munare se pruža panorama grada. Prošetali smo starim dijelom, a onda smo zakoračili i u novi dio Mostara. Kaldrma, zanatske radnje, arhitektura i izgled zgrada koji ističe razliku i granicu ova dva dijela ušuškana hladnom Neretvom iznimno se dopala našim prijateljima iz Njemačke. U povratku smo svratili i u Konjic gdje su okusili našu kulturu kroz razne bosanske specijalitete. Dan smo završili laganom večernjom šetnjom preko Stare ćuprije nazad do autobusa kojim smo se ponovno vratili u naše lijepo Sarajevo…
Ovaj projekat ima poentu koja je od krucijalne važnosti za sve nas, a to je edukacija i širenje svijesti o veoma poučnoj historiji koju nikada ne smijemo zaboraviti. I definitivno ne smijemo dopustiti da se ikada ponovi! Svi se radujemo nastavku druženja i rada naše rastuće ekipe na istraživanju mira.
Nedžla Helać III1, Dževada Hatkić Aljović III5