11.2.2018, nedjelja
-Prvo jutro u Drezdenu. Sunce koje se ušetalo u sobu ostavilo je već lijep početak tog dana. Utisak koji je vrijedan pomena jeste porodica u kojoj sam boravila. Bračni par i njihova petnaestogodišnja kćerka. Ljubaznost, gostoprimstvo, razgovor, smijeh, priča, pomoć, dobrota. Sve se to smjestilo u jednoj kući u Drezdenu. Projekat koji je vođen u pomenutom gradu obuhvatao je učenike iz Budimpešte, Madrida, Drezdena i iz Sarajeva. Naravno, svaku grupu učenika vodio je po jedan profesor. Tog jutra svi smo trebali doći u gimnaziju. Neki su poranili, neki malo kasnili, a čekajući ostatak ekipe vrijeme smo iskoristili za međusobno upoznavanje. Kada smo već popunili našu mješovitu ekipu, ukratko smo se svi pojedinačno predstavljali. Nije to bilo tipično predstavljanje, što je bio jedan dobar znak koji je obećavao dobro druženje i zanimljiv dan. Taj dan smo okusili i slatkiše iz raznih zemalja. Svaki slatkiš je bio poseban. Svaki slatkiš je bio drugačiji. Kako je nedjelja bila dan za upoznavanje nas samih, tako I za upoznavanje grada. Učenici i profesori su nas proveli kroz grad i pričali nam o historiji i zanimljivostima svakog dijela grada, svake građevine: Sinagoge, Ženske crkve, Akademije likovnih umjetnosti, Kraljevske palate, Katoličke katedrale. Sve su to visoke zgrade koje krase ovaj grad i koje su uklesane u njegovu prošlost. Zaista je to bogat grad. Bogat sjećanjem. Bogat ulicama. Bogat arhitekturom. Bogat pjesmom. Bogat ljudima. U gimnaziji smo proveli poslijepodnevno vrijeme koje je bilo ispunjeno raznim aktivnostima, plesom i igrom. Tek od tada shvatili smo koliko, iako živimo kilometrima daleko, smo blizu u našim razmišljanjima. To vrijeme odvelo nas je u jednu oazu gdje je svaki dodir povećavao povjerenje, gdje je svaki zagrljaj povećavao ljubav, gdje je svaka priča povećavala prijateljstvo. Bio je taj period ispunjen raznim dušama koje su obećavale iskrenost, dobru riječ i jedinstvo. Period u večernjim satima proveli smo izvan gimnazije, u sjedištu veslačkog udruženja Drezdena, gdje je svaka grupa učenika dala informacije o svojoj državi, gradu, školi i gdje smo se zasladili raznim kolačima iz svakog grada. Naravno, kao šlag na torti bila je naša bosanska baklava i ružica.
Nedžla Helać, II1
učesnica projekta Young European Peace Explorers, Dresden February 2018